Antički Rim
Antički Rim nastao je , po legendi o Romulu i Remu, na Apeninskom poluostrvu,na desnoj obali reke Tibar gde je blizance podojila vučica i tako ih spasila sigurne smrti. Ne tako originalna legenda započinje istorijsko trajanje jedne od najmoćnijih svetskih civilizacija. Istorija Rima deli se na periode kraljevstva, republike i carstva i trajala je od 753. pada zapadnog dela carstva 476.g. Istočno carstvo,kasnije nazvano Vizantija potrajalo je i razvijalo se do 1453.g.
PERIOD KRALJEVSTVA (753.-509. pre n.e.)
Po legendi, Rim su osnovali braća Rem i Romul, sinovi boga Marsa i potomci trojanskog junaka Eneja, 753. god. pre n.e. na reci Tibar. Pre nastanka Rima, na desnoj obali reke Tibar već su postojale naseobine etrurskih plemena koji su tako prastanovnici apeninskog poluostrva Prvi stanovnici su bili plemena Latina. Njima su se pridružili Sabinjani i Etrurci. Pošto su bili bliski u svakom pogledu, svi zajedno su nazvani Italicima. Do IV veka pre n.e. glavni kulturni i politički činioci na Apeninskom poluostrvu su bili Grci i Etrurci.
Etrurci ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Etrurci ) su naseljavali severnu Italiju. Ne zna se odakle su došli ali su imali potpuno izgrađenu civilizaciju i državno uređenje nede od VIII v. pre n.e. Zajedno sa Grcima i Kartaginjanima su se nadmetali za kontrolu nad Sredozemljem.
Smatra se da su svi kraljevi Rima su bili Etrurci, izuzev prvog karlja. Romul je bio prvi kralj (rex) Rima. Kao kralj je bio vojni komadant, verski sveštenik i sudija. Skupština i senat su bili drugi bitni činioci društva. Skupštinu sačinjavaju svi punoletni muškarci. Senat je imao 300 članova i osnovnu ulogu da očuva tradiciju predaka (mores maiorum). Senat je kontrolisao skupštinu i savetovao kralja.
Rimsko društveno uređenje
Stanovništvo Rima je podeljeno u četiri kategorije :
(1) patriciji, vladajući sloj koji poseduju bogatstvo i moć (2) plebejci su bili slobodni i bavili se zanatstvom i trgovinom (3) klijenti su postepeno nastali uvećavanjem i raslojavanjem gensa: nisu imali svog člana za senatora ali su imali zaštitu senatora iz njihovog gensa (4) robovi, nije ih bilo mnogo, nisu imali nikakva prava i pripadali su gospodaru.
Servije Tulije je bio veoma važan kralj koji je od Rima napravio državu. On je uveo cenz (census): periodični popis stanovništva uz procenu imovine. Slobodno stanovništvo grada je podeljeno u pet imovinskih klasa. Cenz se bavio i zaštitom tradicije.
Poslednji rimski kralj bio je Lucije Tarkvinije Oholi 534.-509. g. pre n.e. Njega su zbacili ustankom bogati rodovi zbog tiranije i samovlašća.
PERIOD REPUBLIKE (509.-27. pre n.e.)
Epoha republike je vreme velikih promena, u kome su Rimom upravljali senat i izborni magistrati. Posle Latinskog rata Rim se proširio i na kraju osvojio Italiju. Vodjena su i tri rata protiv Kartagine tzv. Punski ratovi ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Punski_ratovi ) u III i II veku pre n.e. u kojima je Rim pobedio [146. god. pre n.e. Kartagina je potpuno razorena]. U doba republike naturalnu privredu zamenjuje robno-novčana. Trgovina i znatstvo se dodatno razvijaju. Od osvojenih teritorija se stvaraju provincije. Provincije su izvor sredstava koje će obični rimljani dobiti besplatno, kao pripadnici pobedničkog naroda.
Plebejci su postepeno poboljšavali svoj položaj u Rimu. U 287. god. pre n.e. su se izjednačili sa patricijima. Vladajući sloj Rima su uskoro postali nobili (nobiles – plemeniti, otmeni): sačinjeni od patricija i uspešnih plebejaca. Živeli su u velelepnim palatama. Imali su pravo na biste svojih slavnih predaka (ius imaginum) koje su držali u svojim prelepim baštama. Na taj naćin njihova deca su rasla okružena slavnim precima, okrenuta tradiciji, učena da postoju i štite svoju kulturnu baštinu. Nisu radili, bavili su se isključivo senatom, i raspodelom magistratura, vojnih komandi i upravljanja državom i provincijama. Stečeno bogatsvo ulagali su u zemlju, robove, otmena zadovoljstva i političke kampanje. Ostatak naroda u Rimu se zvao plebsom. Među njima je bilo zanatlija i trgovaca ali je najveći broj njih bio proletarijat (ljudi bez imovine i sredstva za život) koji su bili klijenti nobila: ovi su izdržavali proletarijat zbog njihovih glasova u skupštini. Proleterijat je redovno dobijao pomoć od države u obliku hrane i novca, naročito posle uspešnih ratničkih poduhvata. Njihov osnovni politički zahtev je bio: hleba i igara!
Magistrati (koji su zamenili kralja) su birani na jednogodišnji mandat. Pretor se bira iz redova patricija, kasnije i plebejaca. Ima istu moć kao i konzul. Dva cenzora su najugledniji magistrati. Biraju se svakih pet godina iz redova bivših konzula. Vrše popis stanovništva, koje razvrstavaju u imovinske klase. Štitili su moral (regimen morum): uz imena lica su mogli da upišu belešku moralne osude. Mogli su poželjne građane da postave u senat a nepoželjne senatore da izbace iz senata. Plebejski tribuni su sazivali plebejsku skupštinu. Diktator je najvažniji vanredni magistrat, koga u situacijama velike opasnosti po državu izabira jedan od konzula po preporuci senata. Diktator ima vlast kralja, ali je ona ograničena na 6 meseci. Svi magistrati obavljaju svoju dužnost besplatno i međusobno su nezavisni.
Skupština je najviši ogran vlasti, ali to nije narodna volja [kao što ni moderna skupština nije izraz narodne volje]. Senat je bio tvrđava nobiliteta, uz pomoć kojeg oni štite svoj privilegovan položaj i svoje lične interese. Rimska republika je konzervativna politička tvorevina: svoje korene je imala u obozavanoj tradiciji i moćnom kultu predaka.
PERIOD CARSTVA (27.g. pre n.e.- 476.g.)
PRINCIPAT (27. p.n.e. – 284.)
Novi magistrat PRINCEPS je imao znatna ovlašćenja i neograničeni mandat. On je prvi među senatorima.Do pojave principata gde se vlast koncentriše u rukama pojedinca i od republike ponovo gradi monarhija , vode diktature Sule i Cezara. Sula je vojskom zauzeo Rim i bio proglašen dikatorom. Objavio je spisak svojih političkih neprijatelja koje je svako mogao da ubije i dobije nagradu za to. Imperator Cezar ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Gaj_Julije_Cezar )
je nešto kasnije takođe zauzeo Rim svojom vojskom.
Od vremena Avgustovog koji je bio prvi princeps, provincije dobijaju pravo građanstva i stvara se jedno veliko carstvo. Rimska država postaje federacija gradova. Principat je prikrivena monarhija. Vlast je podeljena između princepsa i senata. Javlja se birokratija. Najviši sloj društva više nisu nobili već senatorski red. Član ovog reda može biti svaki slobodno rođeni građanin koji nije izgubio čast i koji raspolaže senatorskim cenzom (imovinom vrednom preko milion sestercija). Pripadnost ovom redu daje mogućnost senatorske karijere, magistrature, i najviše birokratske položaje.
Vladari smatraju svojom najvećom obavezom da se brinu o gradskom plebsu: kroz izdržavanje i zabavu- gladijatorske igre u velikim arenama [ http://www.youtube.com/watch?v=nvMEYiJKPQw ]. Zemlja se redovno daje vojnim veteranima.
Odustaje se od osvajačkih pohoda i sređuju se unutrašnje prilike. Konsoliduju se rezultati vekovnih osvajanja: mnogi žive lagodan život i imaju razne mogućnosti. Rimski uticaj i civilizacija se šire. Zapadni deo carstva je romanizovan, istočni helenizovan. Bogato i uređeno carstvo postaje meta ratobornih suseda. Rim polako počinje da napušta neke religiozne i političke tradicije, koji su ga učinili velikim. [Izvorna rimska religija je bila politeistička: postojao je veliki broj bogova i boginja, predvodenih vrhovnim bogom Jupiterom! Pored kulta bogova postojao je i kult pradaka, koji su takođe bili smatrani božanstvima (što je inače bio slučaj i kod drevnih Slovena).]
DOMINAT (284-565.)
Dioklecijan je bio prvi DOMINUS tj. gospodar. Imao više organizacione nego vojne sposobnosti. Bio je konzervativan. Izabrao je savladara kako bi lakše upravljao celim carstvom. Pojavljuje se apsolutna monarhija gde celokupnu vlast imaju vladari, zajedno sa svojim centralizovanim birokratskim aparatom. U želji da povrati staru Rimsku religiju, surovo proganja hrišćane. Nasuprot njemu, drugi veliki dominus, Konstantin, je bio nezianteresovan za tradiciju. Okončao je progon hrišćana a 313. godine Milanskim ediktom i priznao hrišćanstvo kao ravnopravnu religiju ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Milanski_edikt ) . U petom veku Rimsko crastvo postaje sinonim za zemaljsku državu hrišćana. [Hrišćanstvo je monoteistička religija poreklom iz Azije i jevrejske religije.] Konstantin je osnovao još jednu prestonicu, Konstantinopolj. Stanovništvo na zapadu carsta sve lošije živi izloženo ratobornim varvarskim plemenima koja su već započela seljenja. istok carstva je privredno i politički stabilniji što stvara preduslov da za čitavih deset vekova nadživi Zapad.
Postoje dva senata: jedan u Rimu, drugi u Konstantinopolju. Svi građani su podanici, «robovi» vladara. Više ne postoji senatorski cenz, pa je slično feudalnom sistemu nemoguće ući ili izaći iz vodećeg staleža. Svi ostali stanovnici su plebs. Seljaci su skoro u položaju srednjovekovnih kmetova na feudalnim posedima. Društvo je u velikoj meri feudalizovano.
Istočno i Zapadno carstvo su razdvojeni 395. godine odlukom cara Teodosija da sinovima Arkadiju i Honoriju dodeli jednake delove carstva na upravu. Istočno carstvo trpi manji pritisak varvara i postepeno postaje Vizantija. Kraj Rima je označio i kraj antičke civilizacije. Dominat je period opadanja i stalne krize iz koje nije bilo povratka.
PERIOD KRALJEVSTVA (753.-509. pre n.e.)
Po legendi, Rim su osnovali braća Rem i Romul, sinovi boga Marsa i potomci trojanskog junaka Eneja, 753. god. pre n.e. na reci Tibar. Pre nastanka Rima, na desnoj obali reke Tibar već su postojale naseobine etrurskih plemena koji su tako prastanovnici apeninskog poluostrva Prvi stanovnici su bili plemena Latina. Njima su se pridružili Sabinjani i Etrurci. Pošto su bili bliski u svakom pogledu, svi zajedno su nazvani Italicima. Do IV veka pre n.e. glavni kulturni i politički činioci na Apeninskom poluostrvu su bili Grci i Etrurci.
Etrurci ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Etrurci ) su naseljavali severnu Italiju. Ne zna se odakle su došli ali su imali potpuno izgrađenu civilizaciju i državno uređenje nede od VIII v. pre n.e. Zajedno sa Grcima i Kartaginjanima su se nadmetali za kontrolu nad Sredozemljem.
Smatra se da su svi kraljevi Rima su bili Etrurci, izuzev prvog karlja. Romul je bio prvi kralj (rex) Rima. Kao kralj je bio vojni komadant, verski sveštenik i sudija. Skupština i senat su bili drugi bitni činioci društva. Skupštinu sačinjavaju svi punoletni muškarci. Senat je imao 300 članova i osnovnu ulogu da očuva tradiciju predaka (mores maiorum). Senat je kontrolisao skupštinu i savetovao kralja.
Rimsko društveno uređenje
Stanovništvo Rima je podeljeno u četiri kategorije :
(1) patriciji, vladajući sloj koji poseduju bogatstvo i moć (2) plebejci su bili slobodni i bavili se zanatstvom i trgovinom (3) klijenti su postepeno nastali uvećavanjem i raslojavanjem gensa: nisu imali svog člana za senatora ali su imali zaštitu senatora iz njihovog gensa (4) robovi, nije ih bilo mnogo, nisu imali nikakva prava i pripadali su gospodaru.
Servije Tulije je bio veoma važan kralj koji je od Rima napravio državu. On je uveo cenz (census): periodični popis stanovništva uz procenu imovine. Slobodno stanovništvo grada je podeljeno u pet imovinskih klasa. Cenz se bavio i zaštitom tradicije.
Poslednji rimski kralj bio je Lucije Tarkvinije Oholi 534.-509. g. pre n.e. Njega su zbacili ustankom bogati rodovi zbog tiranije i samovlašća.
PERIOD REPUBLIKE (509.-27. pre n.e.)
Epoha republike je vreme velikih promena, u kome su Rimom upravljali senat i izborni magistrati. Posle Latinskog rata Rim se proširio i na kraju osvojio Italiju. Vodjena su i tri rata protiv Kartagine tzv. Punski ratovi ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Punski_ratovi ) u III i II veku pre n.e. u kojima je Rim pobedio [146. god. pre n.e. Kartagina je potpuno razorena]. U doba republike naturalnu privredu zamenjuje robno-novčana. Trgovina i znatstvo se dodatno razvijaju. Od osvojenih teritorija se stvaraju provincije. Provincije su izvor sredstava koje će obični rimljani dobiti besplatno, kao pripadnici pobedničkog naroda.
Plebejci su postepeno poboljšavali svoj položaj u Rimu. U 287. god. pre n.e. su se izjednačili sa patricijima. Vladajući sloj Rima su uskoro postali nobili (nobiles – plemeniti, otmeni): sačinjeni od patricija i uspešnih plebejaca. Živeli su u velelepnim palatama. Imali su pravo na biste svojih slavnih predaka (ius imaginum) koje su držali u svojim prelepim baštama. Na taj naćin njihova deca su rasla okružena slavnim precima, okrenuta tradiciji, učena da postoju i štite svoju kulturnu baštinu. Nisu radili, bavili su se isključivo senatom, i raspodelom magistratura, vojnih komandi i upravljanja državom i provincijama. Stečeno bogatsvo ulagali su u zemlju, robove, otmena zadovoljstva i političke kampanje. Ostatak naroda u Rimu se zvao plebsom. Među njima je bilo zanatlija i trgovaca ali je najveći broj njih bio proletarijat (ljudi bez imovine i sredstva za život) koji su bili klijenti nobila: ovi su izdržavali proletarijat zbog njihovih glasova u skupštini. Proleterijat je redovno dobijao pomoć od države u obliku hrane i novca, naročito posle uspešnih ratničkih poduhvata. Njihov osnovni politički zahtev je bio: hleba i igara!
Magistrati (koji su zamenili kralja) su birani na jednogodišnji mandat. Pretor se bira iz redova patricija, kasnije i plebejaca. Ima istu moć kao i konzul. Dva cenzora su najugledniji magistrati. Biraju se svakih pet godina iz redova bivših konzula. Vrše popis stanovništva, koje razvrstavaju u imovinske klase. Štitili su moral (regimen morum): uz imena lica su mogli da upišu belešku moralne osude. Mogli su poželjne građane da postave u senat a nepoželjne senatore da izbace iz senata. Plebejski tribuni su sazivali plebejsku skupštinu. Diktator je najvažniji vanredni magistrat, koga u situacijama velike opasnosti po državu izabira jedan od konzula po preporuci senata. Diktator ima vlast kralja, ali je ona ograničena na 6 meseci. Svi magistrati obavljaju svoju dužnost besplatno i međusobno su nezavisni.
Skupština je najviši ogran vlasti, ali to nije narodna volja [kao što ni moderna skupština nije izraz narodne volje]. Senat je bio tvrđava nobiliteta, uz pomoć kojeg oni štite svoj privilegovan položaj i svoje lične interese. Rimska republika je konzervativna politička tvorevina: svoje korene je imala u obozavanoj tradiciji i moćnom kultu predaka.
PERIOD CARSTVA (27.g. pre n.e.- 476.g.)
PRINCIPAT (27. p.n.e. – 284.)
Novi magistrat PRINCEPS je imao znatna ovlašćenja i neograničeni mandat. On je prvi među senatorima.Do pojave principata gde se vlast koncentriše u rukama pojedinca i od republike ponovo gradi monarhija , vode diktature Sule i Cezara. Sula je vojskom zauzeo Rim i bio proglašen dikatorom. Objavio je spisak svojih političkih neprijatelja koje je svako mogao da ubije i dobije nagradu za to. Imperator Cezar ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Gaj_Julije_Cezar )
je nešto kasnije takođe zauzeo Rim svojom vojskom.
Od vremena Avgustovog koji je bio prvi princeps, provincije dobijaju pravo građanstva i stvara se jedno veliko carstvo. Rimska država postaje federacija gradova. Principat je prikrivena monarhija. Vlast je podeljena između princepsa i senata. Javlja se birokratija. Najviši sloj društva više nisu nobili već senatorski red. Član ovog reda može biti svaki slobodno rođeni građanin koji nije izgubio čast i koji raspolaže senatorskim cenzom (imovinom vrednom preko milion sestercija). Pripadnost ovom redu daje mogućnost senatorske karijere, magistrature, i najviše birokratske položaje.
Vladari smatraju svojom najvećom obavezom da se brinu o gradskom plebsu: kroz izdržavanje i zabavu- gladijatorske igre u velikim arenama [ http://www.youtube.com/watch?v=nvMEYiJKPQw ]. Zemlja se redovno daje vojnim veteranima.
Odustaje se od osvajačkih pohoda i sređuju se unutrašnje prilike. Konsoliduju se rezultati vekovnih osvajanja: mnogi žive lagodan život i imaju razne mogućnosti. Rimski uticaj i civilizacija se šire. Zapadni deo carstva je romanizovan, istočni helenizovan. Bogato i uređeno carstvo postaje meta ratobornih suseda. Rim polako počinje da napušta neke religiozne i političke tradicije, koji su ga učinili velikim. [Izvorna rimska religija je bila politeistička: postojao je veliki broj bogova i boginja, predvodenih vrhovnim bogom Jupiterom! Pored kulta bogova postojao je i kult pradaka, koji su takođe bili smatrani božanstvima (što je inače bio slučaj i kod drevnih Slovena).]
DOMINAT (284-565.)
Dioklecijan je bio prvi DOMINUS tj. gospodar. Imao više organizacione nego vojne sposobnosti. Bio je konzervativan. Izabrao je savladara kako bi lakše upravljao celim carstvom. Pojavljuje se apsolutna monarhija gde celokupnu vlast imaju vladari, zajedno sa svojim centralizovanim birokratskim aparatom. U želji da povrati staru Rimsku religiju, surovo proganja hrišćane. Nasuprot njemu, drugi veliki dominus, Konstantin, je bio nezianteresovan za tradiciju. Okončao je progon hrišćana a 313. godine Milanskim ediktom i priznao hrišćanstvo kao ravnopravnu religiju ( http://sh.wikipedia.org/wiki/Milanski_edikt ) . U petom veku Rimsko crastvo postaje sinonim za zemaljsku državu hrišćana. [Hrišćanstvo je monoteistička religija poreklom iz Azije i jevrejske religije.] Konstantin je osnovao još jednu prestonicu, Konstantinopolj. Stanovništvo na zapadu carsta sve lošije živi izloženo ratobornim varvarskim plemenima koja su već započela seljenja. istok carstva je privredno i politički stabilniji što stvara preduslov da za čitavih deset vekova nadživi Zapad.
Postoje dva senata: jedan u Rimu, drugi u Konstantinopolju. Svi građani su podanici, «robovi» vladara. Više ne postoji senatorski cenz, pa je slično feudalnom sistemu nemoguće ući ili izaći iz vodećeg staleža. Svi ostali stanovnici su plebs. Seljaci su skoro u položaju srednjovekovnih kmetova na feudalnim posedima. Društvo je u velikoj meri feudalizovano.
Istočno i Zapadno carstvo su razdvojeni 395. godine odlukom cara Teodosija da sinovima Arkadiju i Honoriju dodeli jednake delove carstva na upravu. Istočno carstvo trpi manji pritisak varvara i postepeno postaje Vizantija. Kraj Rima je označio i kraj antičke civilizacije. Dominat je period opadanja i stalne krize iz koje nije bilo povratka.